Obzirom da je naš Poslanik, Muhammed 'alejhis-selam, još prije četrnaest stoljeća insistirao na poštivanju starijih i brizi prema njima riječima: "Nije od nas onaj ko ne poštuje naše starije...", članovi Sekcije za afirmaciju istinskih vrijednosti smatrali su da je izuzetno važno jednu aktivnost posvetiti upravo osobama koje zbog svoje starosti i bolesti trebaju pomoć trećih lica.
Kako je 1. oktobar od strane UN-a 1990. godine proglašen Međunarodnim danom starijih osoba, odlučili smo baš na ovaj dan posjetiti Dom za stara i iznemogla lica u Jablanici.
Učenici su znali da ovakva ustanova postoji u Jablanici, ali je samo njih nekoliko prije bilo u posjeti Domu. Zato je ovo bila prilika da se obiđu prostorije Doma u kojima štićenici provode svoje vrijeme, ali i da se upozna sa načinom funkcioniranja Doma i drugim važnim informacijama o svakodnevnom životu štićenika i radu osoblja.
Ispred uposlenika Doma dočekala nas je gospođa Džemila Mešić, medicinska sestra i njegovateljica, koja je učenicima zaželila dobrodošlicu i izrazila zadovoljstvo zbog činjenice da su tako mladi ljudi odlučili dio svoga vremena provesti sa štićenicima Doma i makar malo promijeniti njihovu svakodnevnicu.
_Nakon toga uslijedio je obilazak restorana i kuhinje u kojima
štićenici objeduju ali i provode slobodno vrijeme u razgovoru i druženju,
ali i prostorija za odmor i gledanje televizije. Imali smo priliku ući i
u nekoliko soba za smještaj štićenika, pri čemu nam je objašnjeno da je
trenutno zbrinuto 30 osoba, što je ukupni smještajni kapacitet Doma.
Iako nismo htjeli ometati štićenike i remetiti njihov mir, nekoliko njih
je insistiralo da odemo vidjeti i njihove sobe, pokazujući svoje stvari
i objašnjavajući kako provode svoje staračke dane u Domu.
__Iako smo prije dolaska razmišljali o tome šta pokloniti ovim ljudima, pa se na kraju odlučili za voće, izgleda da je naš dolazak i razgovor s njima bio najbolji poklon. Činilo se da je svako od njih jedva čekao da svoju životnu priču podijeli sa onim ko je još nije čuo, kao da je to bio vid rasterećenja od svega što ih je u životu pritiskalo i mučilo, a neke od priča koje smo čuli su takve da se zapitate da li ste možda nezahvalni na onome što u životu imate.
I dok smo razgovarali sa štićenicima Doma i obilazili njihove sobe, sahat i po vremena je prošlo a da to nismo ni osjetili. Opći utisak nas kao posjetitelja je bio da je sve prošlo bolje nego smo očekivali i da ovo svakako ne treba biti naša i prva i posljednja posjeta Domu, te smo obećali da ćemo ponovo doći kad budemo u mogućnosti.
Iako smo se pozdravili sa njima prije nego smo pošli, primijetio sam da je nekoliko štićenika za nama sjetno gledalo kroz prozore, dok je jedan od njih mahao kao da smo kakva rodbina koja mu je upravo bila u posjeti. Nakon svega, ne može čovjek da ne osjeti radost što je makar na kratko obradovao ove ljude i njihov dan učinio drugačijim. Nadam se ljepšim i veselijim.
Ne mogu a da se ne zahvalim ljubaznom osoblju Doma koji su nam nastojali pružiti sve informacije koje su nas zanimale, pokazati sve što smo željeli vidjeti, omogućiti sve što smo tražili, pa čak i više od toga. Da ne bude da ih hvalimo samo mi, o njima smo sve najljepše čuli i od samih štićenika, koji su uslugama Doma i odnosom osoblja više nego zadovoljni. Iskreno, bilo je lijepo vidjeti kako ustanova ovakvog tipa funkcionira na ovako efikasan način.
Napomena: Javna ustanova "Dom za stara i iznemogla lica" Jablanica nalazi se u ulici Trg oslobođenja bb. u Jablanici, dakle u samom centru grada, i ustanova je socijalne zaštite čija je misija zaštita starih i iznemoglih lica i drugih odraslih lica koji nisu u mogućnosti da se brinu o sebi, a u stanju su socijalne potrebe i neophodna im je pomoć trećeg lica.